Sovjetski znanstvenici pustili su u europsko more rakove duge do dva metra. Desetljećima kasnije nastao je kaos

Sovjetski znanstvenici uveli su crvene kraljevske rakove u Barentsovo more tijekom 1960-ih. Od tada su se ovi rakovi agresivno proširili i značajno izmijenili lokalna morska staništa.

Crveni kraljevski rak može imati raspon nogu do gotovo dva metra (1,8 metara), a karakterizira ga težak, bodljikav oklop. Na tržištu morskih plodova smatra se skupocjenom delicijom. No u prirodi ima sasvim drukčiju ulogu – hrani se organizmima koji žive na morskom dnu i pritom snažno utječe na lokalna staništa, značajno mijenjajući morski ekosustav.

Cilj je bio jednostavan, ali...

Priča o ovoj podvodnoj promjeni započela je prije nekoliko desetljeća ambicioznim planom koji je na papiru izgledao savršeno, piše Scientific Review. Još tijekom 1960-ih sovjetski su znanstvenici namjerno prenijeli ova golema stvorenja iz njihova prirodnog staništa u sjevernom Tihom oceanu i pustili ih u Barentsovo more.

Cilj je bio jednostavan, ali ambiciozan – uspostaviti potpuno novu i vrlo unosnu komercijalnu ribarsku industriju koja bi osigurala stalan izvor vrijednih morskih plodova i potaknula razvoj obalnog gospodarstva.

Isprva se činilo da je plan uspio. Rakovi su se dobro prilagodili novom okolišu i poduprli razvoj komercijalnog ribolova. Međutim, nitko nije mogao predvidjeti koliko će uspješno ovi oklopljeni pridošlice zavladati novim područjem.

Kako bi dobili jasniju sliku o tome kako ova stvorenja mijenjaju sjeverna mora, znanstvenici su objavili pregledno istraživanje u časopisu ICES Journal of Marine Science. Studiju su vodili Jan H. Falk-Petersen, Paul E. Renaud i Nina Anisimova, a u njoj su analizirani podaci prikupljani desetljećima kako bi se procijenio širi ekološki utjecaj ovog namjernog unošenja vrste.

Istraživači ističu da, iako crveni kraljevski rak donosi značajne gospodarske koristi kao vrlo cijenjena lovina, njegova velika veličina, velika pokretljivost i gotovo potpuni izostanak prirodnih predatora omogućili su mu da se agresivno proširi iz područja u koje je prvotno bio pušten prema ruskim i norveškim obalnim vodama, ostavljajući za sobom znatno izmijenjen morski ekosustav.

Smanjenje biomase

U radu se navodi da je uspjeh rakova povezan s nekoliko obilježja koja im idu u prilog: pogodnim staništem za naseljavanje ličinki, širokim rasponom staništa u različitim životnim fazama, velikom pokretljivošću, raznolikom prehranom, slabim ribolovnim pritiskom tijekom rane faze invazije te očitim nedostatkom parazita.

Također se navodi da su napadnuta područja pokazala smanjenu raznolikost bentosa i manju biomasu, dok je utjecaj na komercijalno važne vrste riba teže utvrditi i predvidjeti.

Kako rakovi utječu na morsko dno

Glavni razlog zbog kojeg su se ovi veliki rakovi tako uspješno nastanili u Barentsovu moru svodi se na njihov iznimno nezahtjevan način prehrane. Znanstveni pregled objavljen u časopisu ICES Journal of Marine Science ističe da su ovi rakovi vrlo pokretni, oportunistički svejedi koji se hrane na morskom dnu. Jednostavno rečeno, nisu nimalo izbirljivi i rado će pojesti gotovo sve što pronađu na dnu mora. Kada tisuće ovih proždrljivih rakova prijeđu preko određenog područja morskog dna, praktički ga "počiste", hraneći se velikim organizmima poput dagnji, morskih zvijezda i raznih autohtonih školjkaša.

Takav način prehrane povezuje se sa smanjenjem raznolikosti i biomase organizama koji žive na morskom dnu u teško pogođenim područjima. Istraživači objašnjavaju da mnoge sporije autohtone vrste, koje su česta meta rakova, zapravo čine strukturnu okosnicu lokalnih staništa.

Kada se ti organizmi masovno uklone, mijenja se cjelokupna struktura morskog dna, ostavljajući znatno siromašnije i manje raznoliko okruženje koje se teško može nositi s održavanjem složene mreže života koja je ondje nekada uspijevala.

Usklađivanje gospodarske vrijednosti i ekološkog utjecaja

Posljedice ovog eksperimenta iz sredine prošlog stoljeća stvorile su složenu dilemu za današnje obalne zajednice. S jedne strane, rakovi su postali nezamjenjiv izvor prihoda za lokalne ribare u Norveškoj i Rusiji, podupirući cijele obalne zajednice dobro plaćenim poslovima i proizvodom poznatim na svjetskom tržištu.

S druge strane, njihova prisutnost stvara operativne probleme za tradicionalno ribarstvo. Divovski rakovi često se zapliću u osjetljive ribarske mreže namijenjene lovu autohtonih vrsta, uzrokujući skupa oštećenja opreme i pojedu dio ulova prije nego što se mreže uopće izvuku na površinu.

Kako bi odgovorile na ovu ekološku i gospodarsku dilemu, Norveška i Rusija uvele su jasnu strategiju dvostrukog upravljanja koja odražava dvojaku ulogu ove vrste. U središnjem i istočnom dijelu Barentsova mora vlasti raka tretiraju kao vrijednu gospodarsku vrstu te ga štite strogim ribolovnim kvotama.

Nasuprot tome, prema zapadu, u osjetljivijim norveškim vodama, politika se mijenja te se provodi intenzivan i praktički neograničen izlov s ciljem smanjenja njegove populacije.

Uklanjanjem svih ograničenja ulova i poticanjem intenzivnog izlova u tim zapadnim područjima, donositelji politika nastoje stvoriti biološku tampon-zonu koja bi spriječila daljnje širenje vrste.

Budući da je potpuno iskorjenjivanje invazivnih morskih vrsta iz otvorenog mora gotovo nemoguće nakon što se trajno nastane, institucije za upravljanje uglavnom se usmjeravaju na kontrolu njihove brojnosti i planski izlov.

Kako se rakovi nastavljaju širiti na nova područja, dugoročni zaključci znanstvenog pregleda pokazuju da ljudske intervencije u prirodi, čak i kada su vođene najboljim gospodarskim namjerama, mogu ostaviti trajne posljedice koje će zahtijevati pažljivo praćenje tijekom generacija koje dolaze.